Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
17405
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Blog
ponedjeljak, studeni 28, 2016
Navedena "deklaracija" nikad nije donijeta, a u njoj je sadržano moje viđenje djelovanja neke buduće jedinstvene udruge. Nisam zviždač, iako kao građanin smatram sebe bliskim takvoj kvalifikaciji. Ako vas potakne na razmišljanje, bit ću ponosan.


Zviždači u Republici Hrvatskoj na sastanku dana ___________ u prostrojima ____________
donose slijedeću

 

 

                             DEKLARACIJU O ZVIŽDAČIMA
                                                                           
 

Vladavinom prava smatramo sposobnost Republike Hrvatske kao pravne države, da zakone jednako primijeni na sve građane. Vladavina prava isključuje postupanje po načelu oportuniteta, koje načelo je negacija vladavine prava, a u konačnici i same pravne države.

Upliv političkog trenutka na donošenje odluka koji su u isključivo pod autoritetom vladavine prava, osim što je u suprotnosti sa demokratskim dosezima na kojima bi se trebale temeljiti moderne države Europe, za građane je bitan radi određenja prema samoj vlasti.

Zviždači u Republici Hrvatskoj smatraju da je nedostatkom vladavine prava povrijeđeno pravo svakog građanina Republike Hrvatske, pri kojem su zviždači tek izvojeni dio građanstva koji su imali građanske hrabrosti ukazati na nedostatke kao glas savjesti.

Progon zviždača kojeg u pravilu karakterizira nasrtaj na osnovne elemente egzistencije zviždača kao građanina, shvaćamo kao odnos prema samoj demokraciji, a koji odnos istovremeno prikazuje i trenutak iskrenosti vlasti.

                                                                               II

Iza birokratskog naziva „Poglavlje 23“, koje je opravdano apostrofirano od strane Europske unije i građana Republike Hrvatske, kriju se ljudske sudbine građana Hrvatske.
Ustav i zakoni Republike Hrvatske imaju toliku vrijednost, koliko postoji objektivna mogućnost te propise primijeniti.
Smatramo da je primjena propisa u Republici Hrvatskoj ograničena:
- Neučinkovitom zaštitom građanskih prava, pri kojoj je zaštita prava radnika kao proizvodnog dijela građanstva posebno izložena.
- Nedostatkom generalne prevencije i progona za kaznena djela od vitalnog značaja za ekonomski učinkovitu, politički stabilnu i međunarodno uvaženu pravnu državu.

Zviždači su upravo kategorija građana koja trpi najžešće posljedice navedenih nedostataka.

Radi navedenog zviždači predlažu:

1.) Donošenje Zakona o radnim sudovima za koje postoji osnov u Zakonu o sudovima a sa slijedećim posebnostima.
a.) Obveza donošenja pravomoćne presude u roku od 6 mjeseci od pokretanja postupka.
b.) Posebni kriteriji za izbor sudaca (specijalizirani suci, određen staž u pravosuđu, poseban propis o izboru)
c.) Izmjena Zakona o parničnom postupku ili poseban propis prilagođen učinkovitosti radnih sporova
d.) Uskratiti suglasnost Ministra pravosuđa na Odvjetničku tarifu u dijelu koja se odnosi na radne sporove:
      - Povećati trošak zastupanja za statusno pitanje (otkaz),
      - Smanjiti trošak zastupanja za imovinsko-pravni zahtjev (plaća)

2.) Osnažiti infrastrukturno i kadrovski DORH i Krimpoliciju
a.) Povećati izdvajanje iz Proračuna,
b.) Uložiti u tehnička sredstva i visokostručne sudske vještake
c.) Povećati plaće zamjenicima DORH-a do ODO-a,
d.) Povećati broj zamjenika ODO-a i ŽDO-a, radi preopterećenosti postojećih
e.) Uvesti građanski nadzor DORH-a i Policije, po istim načelima kao i nazdor obavještajnih službi.

3.) Donijeti Zakon o zviždačima
a.) Odrediti zakonsku definiciju i status zviždaća,
b.) Odrediti prava i obveze te odgovornost samog zviždača.

Zviždači su svijesni da u okviru parlamentarnog sustava i postojeće izražene volje građana na izborima, gore navedeni prijedlozi ovise o volji osoba na vlasti. Ali i budući odnos nas kao dio građanstva, prema toj istoj vlasti. Stoga smo slobodni o ishodu naših prijedloga odrediti se prema vama kao građani.


U Zagrebu ____________________

smogismogi @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 18, 2016
                                            
Ovu temu nije moguće obraditi u jednom članku. Obraditi u više članaka, značilo bi ponavljanje komentara. Stoga ću obraditi samo pitanje odnosa odvjetništva kao davatelja usluga i građanstva kao korisnika usluga te odnosa unutar odvjetništva, a sve kroz prizmu Odvjetničke tarife (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika). I tako suženo područje zahtijeva obiman članak radi razumijevanja.

Ad.1. Odnos Hrvatska odvjetnička komora – Republika Hrvatska

Odvjetnička tarifa spada u kategoriju autonomnih propisa. Tu autonomnost HOK (ranije OKH) uvijek je žustro branila. U vrijeme SR Hrvatske i socijalističkog društvenog uređenja autonomija OKH služila je i kao prikaz elemenata građanskog društva i istinske slobode odvjetništva u postojećem socijalizmu. Odvjetništvo u SR Hrvatskoj je zaista to i bilo, a kao jedan od međunarodnog priznanja te činjenice bila je konferencija međunarodne unije odvjetnika održana u Zagrebu u organizaciji Odvjetničke komore Hrvatske i u vrijeme SR Hrvatske (Ustav od 1974). Proglašenje Republike Hrvatske. Idealno vrijeme za zakonodavce da promijene propise i prilagode ih novom društvenom uređenju. I onda kad treba i onda kad ne treba. Prema članku 18. Zakona o odvjetništvu iz 1994: “Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora”. Prema članku 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o odvjetništvu Nn107/2008 (2. listopad 2008): »(1) Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Ministar pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa, te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu.« Dakle, od sada se traži suglasnost Ministra. To je kompromisno rješenje, jer su građani bili svjedoci nedavnih bitaka između izvršne i zakonodavne vlasti s jedne strane i HOK-a s druge strane. Jedni su tražili Tarifu koju bi donio Sabor, a HOK status quo. Kompromisno rješenje, jest uvijek najgore rješenje. Smatram čistim voluntarizmom da od sada Ministar ima ulogu socijalnog radnika, ekonomiste, i političara u prosudbi Tarife. Da ne govorimo o stabilnosti nekog propisa koji ovisi o tome tko i kada će biti Ministar. Svi nezadovoljni.

Ad.2. Odnos odvjetništva kao davatelja usluga i građana/pravnih osoba kao primatelja usluga:

Ovaj se odnos najbolje zrcali kroz Odvjetničku tarifu. Građani žele za svoj novac dobiti najbolju uslugu, a odvjetnik za svoj rad novac. Kada i kako, određeno je postojećom Tarifom. Rijetki su bili građani u razdoblju samoupravnog socijalizma koji nisu mogli sebi priuštiti odvjetnika. Ponekad je višak novca umjesto u klijet, vikendicu ili Trst za traperice, otišao za troškove sudskog postupka, ali nitko nije ostao prikračen stručnog zastupanja. Valja dodati da su tada sudske pristojbe bile višekratno manje (što ne treba miješati s Tarifom). Danas je Tarifa istovremeno i uzročnik i pokazatelj podjela građana na «stališe». Promotrimo to kroz tarifni broj 7. postojeće Tarife. Tbr. 7. Odvjetniku pripada naknada za sastavljanje tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva: 1. Ako je vrijednost predmeta spora: OD KUNA DO KUNA BODOVA 0 2.500,00 25 2.500,00 5.000,00 50 5.000,00 10.000,00 75 10.000,00 100.000,00 100 100.000,00 250.000,00 250 250.000,00 500.000,00 500 Ako vrijednost spora prelazi iznos od kn 500.000,00, do iznosa od kn 5,000.000,00 odvjetnik pored naknade od 500 bodova ima pravo obračunati naknadu od 1 boda na svakih započetih 1.000,00. Iznad vrijednosti spora od kn 5,000.000,00 do iznosa od kn 10,000.000,00 za svakih započetih kn 2.000,00 odvjetnik ima pravo obračunati naknadu od 1 boda. Iznad vrijednosti spora od kn 10,000.000,00 za svakih započetih kn 5.000,00 odvjetnik ima pravo obračunati naknadu od 1 boda ali ne više od 10.000 bodova. Nadalje: Tbr. 50. Vrijednost boda iznosi 10,00 kn Nadalje: Tbr. 37. Za posebno stručno i specijalističko znanje, koje zahtijeva obrađeni predmet, osobitu težinu predmeta ili posebnu odgovornost za obavljeni rad, tarifne stavke mogu se povisiti za 100%. Primjer 1.) Stranka ste u postupku u poziciji tužitelja ili tuženog, a vrijednost predmeta spora jest 110.000 kuna. Svaka parnična radnja (tužba, podnesak, žalba, pristup ročištu) koštat će vas pojedinačno 2.500 kuna. Orjentaciono 15.000 kuna (6 radnji). Tome treba dodati troškove mogućeg vještačenja (orjentaciono) 2.500 kuna, sudskih pristojbi (ako niste oslobođeni), pa posebni troškovi odvjetnika (izbivanje iz kancelarije, prijevoz i dr.) i dođete do 25.000 kuna. Sve ako imate sreću da predmet postane pravomoćan. Ako pak izgubite spor, onda plaćate troškove i suprotne stranke. To je već 50.000 kuna. A ako županijski sud usvoji žalbu i vrati na ponovno suđenje – trošak slobodno pomnožite s brojem 2. To možete platiti s vašom plaćom ili mirovinom? Onda nema problema. Primjer 2.) Obrtnik ste. Ili tužite, ili vas tuže za plaćenu a neisporučenu robu. Vrijednost robe iznosi 2,000.000 kuna. Svaka pravna radnja počam od tužbe iznosi 20.000 kuna. Nakašljete se na prvom ročištu, kažete «copy-paste» rečenicu: «protivim se tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažem da se tužitelj s tužbenim zahtjevom odbije uz obvezu naknade troškova postupka», tražite rok od suca za detaljnije očitovanje i eto 20.000 kuna za desetak minuta. Pomnožite s brojem očekivanih pravnih radnji, dodajte sudske pristojbe i troškove mogućeg vještačenja, pa to pomnožite s troškovima i suprotne stranke i možete – zatvoriti obrt. Primjer 3.) Tvrtka, dakle pravna osoba, često je u ulozi tužitelja ili tuženika. Vrijednost spora viša od 10,000.000 nije neuobičajena. Tužba košta 100.000 kuna i ako pomnožite s primjerice 5 pravnih radnji nakon primljenog iznosa od 500.000 kuna kao odvjetnik možete od jednog jedinog predmeta godišnje živjeti delux. A za napisati takvu «tužbicu», ponekad treba manje vremena ili truda nego napisati ovaj moj dnevnik. Naravno to je brutto iznos, ali o tome u slijedećem poglavlju i dnevniku. Rezimirajući ovo poglavlje, sada shvaćate ratio izmjene Zakona o odvjetništvu i zadiranje u autonomiju odvjetništva. Autonomija je relativna stvar. Sigurno jest, da se ne smije zlouporabiti, kako bi se održao moralni osnov braniti istu.

Ad.3.) Tarifa i odnosi među odvjetnicima

Socijalno raslojavanje na «stališe krupnih» i «stališe sitnih» obuhvatilo je odvjetništvo, kao i bilo koju drugu društvenu skupinu. Jasno, jer nitko ne živi u staklenom zvonu izoliran od društvenih zbivanja. Danas u Republici Hrvatskoj ima nešto više od 2.000 odvjetnika. 50% ne plaća mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje. Ne zato što nemaju kulturu društvenih obveza, već nemaju novaca platiti. Ostali rade 24 sata na dan, i zarade orjentaciono plaću suca županijskog suda, a samo nekih 2% uživa blagodati Tarife do neugodnih razmjera. Veliki novac, iako je iskazan u brutto iznosu, dostupan je samo odvjetnicima koji mogu dobiti visokotarifirani posao (sudski predmet ili ugovor). Neće ga dobiti po kriteriju znanja, marljivosti, tradicije, odanosti. Dobit će ga po kriteriju osobnog odnosa s onim koji mu potpisuje punomoć. Trebam li dalje obrazlagati? Odvjetnici koje je krasilo znanje, uljudba, odanost, marljivost – polako nestaju. Mogu i sami gledati kako se pretvaraju u «stališe». Mediji ponekad svjesno ili nesvjesno podržavaju ovu podjelu ističući pojedine odvjetnike uz obrazce «ugledan odvjetnik», «poznati odvjetnik». Odvjetnici su i sami žrtve nakardnih kriterija vrijednosti kao i svi drugi građani. Uvjeravam vas da su najbolji odvjetnici oni za koje nikada niste čuli ili vidjeli na televiziji. Zaključak: Novi Ministar pred velikim je testom javnosti, kad će u formi odluke morati iskazati svoj osobni stav. Prema upravo donijetim novim Zakonom: Članak 30. “(1) Hrvatska odvjetnička komora dužna je u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te istu dostaviti ministru pravosuđa na suglasnost. (2) Ministar pravosuđa prije davanja suglasnosti na Tarifu prethodno će zatražiti mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća.” Uskoro će se vidjeti u pisanoj formi koliko novi Ministar «vodi računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa, te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu.«

Ako novi Ministar uspije pomiriti svojom suglasnošću ekonomski suprostavljene interese koji se ogledaju kroz Odvjetničku tarifu i ako uspije počistiti korupciju iz pravosuđa, mogao bi postati prvorazredni nacionalni heroj.

smogismogi @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 0
Index.hr
Nema zapisa.